Električni automobili u historiji kompanije Volvo Cars

Hans Hedberg, menadžer naslijeđa kompanije Volvo Cars, stoji ispred jednog od prva dva Volvo električna automobila - malog uređaja koji liči na kartonsku kutiju na točkovima. To je jedan od stotine automobila u Volvo muzeju u Arendalu.

Prije nekoliko godina je napustio brzu karijeru motornog novinara i preuzeo ulogu menadžera naslijeđa za Volvo Cars Heritage.

“Ja sam dio tima brenda i staram se da naše osnovne vrijednosti prenesemo u električnu budućnost,” kaže Hans. “Imamo 95-godišnju tradiciju proizvodnje automobila te smo postali dio švedske kulture. To nas čini jedinstvenim na način o kojem mnogi konkurenti mogu samo sanjati.

„Kao Šveđaninu, lako mi je uzeti Volvo zdravo za gotovo“, nastavlja Hans. “Posebno za mene, rođenom i odraslom na području u blizini kompanije Volvo Cars. Ali sada kada sam proputovao i testirao skoro sva vozila, stekao sam perspektivu autsajdera. Volvo je brend kojim se ponosim.”

Volvo Elbil (električni automobil na švedskom) 1976. godine je djelomično finansirala Televerket (švedska telekomunikacijska kompanija). Automobilske kompanije su u to vrijeme raspravljale o ubrizgavanju, katalizatorima i turbopunjenju. Uprkos nacionalnoj raspravi o električnim automobilima i ranom razvoju čistih električnih vozila onoga što se tada zvalo Volvo Personvagnar, javni interes je bio nizak.

Električni automobili su smatrani sporim, teškim i glomaznim za punjenje – te u to vrijeme nisu bili shvaćeni ozbiljno u usporedbi s vozilima s motorima s unutarnjim izgaranjem koji su postajali sve efikasniji i manje štetni za okoliš. To je bila šteta jer su oba prva dva potpuno električna servisna automobila kompanije Volvo ispunila svoje zadatke: da voze kraće udaljenosti za dostavu pošte i pomognu osoblju kompanije Televerket u Geteborgu bez stvaranja emisija.

U saopćenju za javnost iz jeseni 1976. godine je naglašena važnost punjenja Elbila klimatski neutralnom strujom. Dvanaest šest-voltnih baterija je napajalo vozila za domet od 50 kilometara ili dva sata vožnje. Dokumentacija iz 80-ih i ranih 90-ih jasno pokazuje da su prednosti i izazovi električnih automobila bili isti kao i danas. Smatrali su se ekološki prihvatljivijim, tišim, jeftinijim za održavanje te da imaju duži vijek trajanja. Izazov je bila baterija.

Luksuzni konceptni automobil

U salonu automobila u Parizu, Volvo Cars je 1992. godine prikazao luksuzni konceptni automobil ECC. Iako je njegovo hibridno rješenje u vidu elektromotora i plinske turbine bilo impresivno, najveću pažnju je privukao njegov dizajn, koji nagovještava nadolazeći model S80.

Gledano unazad, 1995. godina je donijela zanimljiviji razvoj iz perspektive elektrifikacije. Te godine je Volvo Cars predstavio prototip baziran na inovativnom modelu 850, koji je predstavljen četiri godine ranije. Volvo 850 je bio jedinstven sa svojim pogonom na prednje točkove i bočnim zračnim jastucima te je lansiran kao „najbezbjedniji automobil na svijetu.”

Hans objašnjava da je Volvo 850 bio najznačajnija industrijska investicija Švedske u to vrijeme te da je uključivao električno rješenje.

Hibrid prije svog vremena

Prototip automobila HEV 98 je bio punjivi hibrid koji je većinski radio isto kao i moderni punjivi hibridni automobili, i s punim električnim motorom i sa standardnim motorom s unutrašnjim sagorijevanjem. Razvijen je da ispuni planirani američki pravni zahtjev koji na kraju nikada nije implementiran.

„Po mom mišljenju, HEV 98 je fascinantan“, kaže Hans. “Uz domet baterije od 85 kilometara, ukupan domet od oko 400 kilometara i dobro upakovan baterijski paket, bilo je jednostavno prerano i predobro za to vrijeme. Stvarni prototip je također u potpunosti u voznom stanju. Poput mnogih naših konceptnih automobila, prešao je stotine milja radi testiranja.”

Ali upravo kada je hibrid za punjenje u potpunosti razvijen, Volvo Cars je odlučio ne investirati dalje u električne i hibridne automobile. U to vrijeme, u automobilskoj industriji su ljudi raspravljali o performansama, a ne o potrošnji goriva i održivosti.

Službeni automobil Volvo C30

Kompanija Volvo Cars je nastavila eksperimentirati. ISG rješenje je predstavljeno 2001. godine kao integrirani pokretni generator koji je punio 42-voltnu bateriju i predstavlja preteču današnjih hibrida. 2011. godine je uvedeno sljedeće poglavlje kada je razvijena manja serija potpuno električnih modela Volvo C30, koju je djelimično finansirala Energimyndigheten (uprava za energetiku) za vozače službenih automobila u korporacijama i vladi. Automobili su se punili iz zidne utičnice, a domet je iznosio oko 150 kilometara.

„Volvo C30 Electric pokazuje da smo imali jasnu strategiju elektrifikacije prije više od deset godina“, objašnjava Hans. „Interes za automobile je rastao, ali smo još uvijek malo poranili. Opća debata je bila o ekološki prihvatljivim automobilima na benzin i etanol, dizel motorima s niskom emisijom ugljičnog dioksida i štedljivo uređenim benzinskim motorima.

„Svako ko je vozio C30 Electric zna da je to dobar auto,“ nastavlja Hans. „Jednostavan, brz i s praktičnim rješenjima za grijanje unutrašnjosti. C30 Electric je bio toliko poznat da smo razvili još jednu seriju nekoliko godina kasnije. Čak i danas, ovi automobili su standardni na parkingu za zaposlene u kompaniji Volvo Torslanda.”

Električni automobili kao dio rješenja

Hans opet stoji ispred Elbila 1976. Projekat je razvijen nakon UN-ove Konferencije o zaštiti životne sredine 1972. godine, tokom koje je tadašnji menadžer kompanije Volvo Cars, Pehr G Gyllenhammar, rekao čuvene riječi: „Kao proizvođač automobila, dio smo problema i stoga moramo biti dio rješenja.”

“Ko ovih dana ne želi mali, elegantni gradski automobil na električni pogon?” pita Hans. „Danas kupci automobila širom svijeta žele vozilo koje se proizvodi i puni na održiv način. Drugim riječima, došlo je vrijeme za Elbil 1976. Pogled kompanije Volvo Cars na održivu proizvodnju sigurnih automobila koji uvijek stavljaju ljude na prvo mjesto nikada nije bio relevantniji.

Zato nikada nije bilo tako uzbudljivije raditi s historijom – i budućnosti – kompanije Volvo Cars.”