Električni automobili u povijesti Volvo Cars

Hans Hedberg, upravitelj nasljeđa u Volvo Cars, stoji ispred jednog od prva dva električna automobila Volvo – malene naprave koja podsjeća na kartonsku kutiju na kotačima. To je jedan od stotina automobila u muzeju Volvo u Arendalu.

Prije nekoliko godina napustio je užurbanu karijeru automobilskog novinara i preuzeo ulogu upravitelja nasljeđem za Volvo Cars Heritage.

„Ja sam dio tima brenda i brinem se da svoje temeljne vrijednosti unesemo u električnu budućnost", kaže Hans. „Imamo 95-godišnju tradiciju proizvodnje automobila i postali smo dio švedske kulture. To nas čini jedinstvenima na način o kojem mnogi izazivači mogu samo sanjati.

„Šveđanin sam, pa je Volvo lako uzeti zdravo za gotovo,” nastavlja Hans. „Posebno za mene, rođenog i odraslog u tom području, blizu Volvo Carsa. Ali sada kada sam proputovao naokolo i testirao gotovo sva vozila, stekao sam perspektivu autsajdera. Volvo je marka na koju sam ponosan.”

Volvov Elbil (električni automobil na švedskom) 1976. djelomično je financirao Televerket (švedsku telekomunikacijsku kompaniju). U to su vrijeme automobilske tvrtke raspravljale o ubrizgavanju, katalizatorima i turbopunjenju. Unatoč nacionalnoj raspravi o električnim automobilima i ranom razvoju potpuno električnih vozila u tvrtki koja se tada zvala Volvo Personvagnar, interes javnosti bio je slab.

Električni automobili smatrani su sporim, teškim i nezgrapnim za punjenje – i u to vrijeme nisu shvaćeni ozbiljno u usporedbi s vozilima s motorima s unutarnjim izgaranjem koji su postajali sve učinkovitiji i manje štetni za okoliš. To je bila šteta budući da su oba prva dva potpuno električna servisna automobila tvrtke Volvo ispunila svoje zadatke: voziti na kraćim udaljenostima radi dostave pošte i pomagati osoblju Televerketa u Göteborgu bez stvaranja emisija.

Priopćenje za javnost iz jeseni 1976. naglašava važnost punjenja Elbila klimatski neutralnom električnom energijom. Dvanaest baterija od šest volti napajalo je vozila za domet od 50 kilometara ili dva sata vožnje. Dokumentacija iz 80-ih i ranih 90-ih jasno pokazuje da su prednosti i izazovi električnih automobila bili isti kao i danas. Smatralo se da su ekološki prihvatljiviji, tiši, jeftiniji za održavanje i s duljim životnim vijekom. Baterija je bila izazov.

Luksuzni konceptni automobil

U salonu automobila u Parizu 1992. Volvo Cars je prikazao luksuzni konceptni automobil ECC. Iako je njegovo hibridno rješenje u obliku elektromotora i plinske turbine bilo dojmljivo, najviše pozornosti izazvao je njegov dizajn koji nagovještava nadolazeći model S80.

U retrospektivi, 1995. je donijela zanimljiviji razvoj iz perspektive elektrifikacije. Te je godine tvrtka Volvo Cars predstavila prototip temeljen na inovativnom modelu 850 predstavljenom četiri godine ranije. Volvo 850 bio je jedinstven sa svojim prednjim pogonom i bočnim zračnim jastucima i lansiran je kao „najsigurniji automobil na svijetu".

Hans objašnjava da je Volvo 850 bio najznačajnija švedska industrijska investicija u to vrijeme i uključivao je električno rješenje.

Hibrid prije svog vremena

Prototip automobila HEV 98 bio je hibrid s punjenjem koji je uglavnom radio isto kao i moderni hibridni automobili s punjenjem, s električnim motorom koji se može puniti i standardnim motorom s unutarnjim izgaranjem. Razvijen je kako bi ispunio planirani američki pravni zahtjev koji na kraju nikada nije proveden.

„Po mom mišljenju, HEV 98 je fascinantan", kaže Hans. „S dometom baterije od 85 kilometara, ukupnim dometom od oko 400 kilometara i dobro upakiranim paketom baterija, bilo je to jednostavno prerano i predobro za to vrijeme. Stvarni prototip također je u potpunosti vozan. Poput mnogih naših konceptnih automobila, vožen je stotinama milja radi testiranja.”

Ali tek što je hibrid s punjenjem u potpunosti razvijen, tvrtka Volvo Cars odlučila je ne ulagati dalje u električne i hibridne automobile. U to vrijeme u automobilskoj industriji ljudi su raspravljali o performansama, a ne o potrošnji goriva i održivosti.

Službeni automobil Volvo C30

Volvo Cars nastavio je eksperimentirati. Godine 2001. predstavljeno je ISG rješenje kao integrirani starter‑generator koji puni 42-voltnu bateriju i bio je preteča današnjih hibrida. U 2011. je uvedeno sljedeće poglavlje kada je razvijena manja serija potpuno električnih Volva C30, koju je djelomično financirao Energimyndigheten (energetska uprava) za službene vozače automobila u korporacijama i vladi. Automobili su se punili iz zidne utičnice, a domet je bio oko 150 kilometara.

„Volvo C30 Electric pokazuje da smo prije više od deset godina imali jasnu strategiju elektrifikacije", objašnjava Hans. „Automobili su dobivali na interesu, ali smo još bili malo uranili. Opća rasprava vodila se o ekološki prihvatljivim automobilima na benzin i etanol, dizelskim motorima s niskom emisijom ugljičnog dioksida i štedljivim benzinskim motorima.

„Svatko tko je vozio C30 Electric zna kako je to dobar auto”, nastavlja Hans. „Jednostavno, brzo i s praktičnim rješenjima za zagrijavanje interijera. C30 Electric bio je toliko poznat da smo nekoliko godina kasnije razvili drugu seriju. Čak su i danas ovi automobili standardni na parkiralištu za osoblje Volvo Torslanda.”

Električni automobili kao dio rješenja

Hans opet stoji ispred Elbila 1976. Projekt je razvijen nakon UN-ove Konferencije o zaštiti okoliša 1972., tijekom koje je tadašnji direktor Volvo Cars, Pehr G Gyllenhammar, rekao poznate riječi: „Kao proizvođač automobila dio smo problema i stoga moramo biti dio rješenja.”

„Tko ovih dana ne želi mali, elegantni gradski automobil na električni pogon?" - pita Hans. „Danas kupci automobila posvuda vole vozilo koje je proizvedeno i napunjeno na održiv način. Drugim riječima, došlo je vrijeme za Elbil 1976. Pogled Volvo Carsa na održivu proizvodnju sigurnih automobila koji uvijek stavlja ljude na prvo mjesto nikada nije bio relevantniji.

Zato nikad nije bilo tako uzbudljivo kao danas raditi s poviješću – i budućnošću – tvrtke Volvo Cars.”