Električni automobili u istoriji kompanije Volvo Cars

Hans Hedberg, menadžer baštine u kompaniji Volvo Cars, stoji ispred jednog od prva dva električna automobila kompanije Volvo – malog uređaja nalik na kartonsku kutiju na točkovima. To je jedan od stotine automobila u muzeju kompanije Volvo u Arendalu.

Prije nekoliko godina on je napuštio užurbanu karijeru automobilskog novinara i preuzeo ulogu menadžera baštine kompanije Volvo Cars.

„Ja predstavljam dio tima brenda i staram se da naše osnovne vrijednosti prenesemo i u električnu budućnost“, kaže Hans. „Imamo tradiciju proizvodnje automobila od 95 godina i postali smo dio švedske kulture. Zbog nje smo jedinstveni na način koji mnogi naši konkurenti mogu samo da sanjaju.

„Ako ste Šveđanin, možete uzimati Volvo zdravo za gotovo“, nastavlja Hans. „Naročito ja koji sam rođen i odrastao u blizini kompanije Volvo Cars. Ali sada kada sam proputovao svijet i testirao gotovo sva vozila, stekao sam perspektivu autsajdera. Volvo je brend na koji sam ponosan.“

Volvo Elbil (električni automobil na švedskom) 1976. godine djelimično je finansirao Televerket (švedska telekomunikaciona kompanija). U tom trenutku proizvođači automobila su raspravljali o ubrizgavanju, katalizatorima i turbo punjenju. Iako se na nacionalnom nivou razgovaralo o električnim automobilima, javni interes za rani razvoj čistih električnih vozila u kompaniji koja se tada zvala Volvo Personvagnar bio je mali.

Električni automobili su se doživljavali kao spori i teški sa nezgodnim punjenjem – i u to vrijeme nijesu ozbiljno shvatani u poređenju sa vozilima sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem koja su bila sve efikasnija i sve manje štetna po životno okruženje. To je šteta, naročito zbog toga što su ova dva prva električna automobila kompanije Volvo ispunila svoje zadatke: vožnja na kratkim udaljenostima za isporuku pošte i pomoć osoblju kompanije Televerket u Geteborgu bez stvaranja emisija.

U saopštenju za štampu izdatom u jesen 1976. naglašavao se značaj punjenja Elbila klimatski neutralnom energijom. Dvanaest baterija od šest volti napajalo je ova dva vozila i omogućavalo domet od 50 kilometara ili dva sata vožnje. Dokumentacija iz 80-ih i ranih 90-ih jasno pokazuje da su prednosti i izazovi sa električnim automobilima bili isti kao oni koje primjećujemo danas. Smatralo se da su ekološki prihvatljiviji, tiši, jeftiniji za održavanje i da imaju duži radni vijek. Baterije su bile problem.

Luksuzni koncept automobil

Na salonu automobila u Parizu 1992. godine kompanija Volvo Cars je predstavila luksuzni koncept ECC. Iako je njegovo hibridno rješenje u obliku elektromotora i gasne turbine bilo impresivno, najviše pažnje je dobio njegov dizajn, koji je nagovještavao nastupajući model S80.

Iz sadašnjeg ugla gledano, 1995. je donijela zanimljiviji razvoj kada je u pitanju elektrifikacija. To je bila godina kada je Volvo Cars predstavio prototip zasnovan na inovativnom modelu 850, predstavljenom četiri godine ranije. Volvo 850 je bio jedinstven sa svojim pogonom na prednje točkove i bočnim vazdušnim jastucima i predstavljen je kao „najbezbjedniji automobil na svijetu“.

Hans objašnjava kako je Volvo 850 bio najznačajnija industrijska investicija u Švedskoj u tom trenutku i uključivao je i električnu opciju.

Hibrid prije svog vremena

Prototip HEV 98 je bio hibrid sa punjenjem koji je uglavnom radio isto kao moderni hibridni automobili sa punjenjem, koji imaju i punjivi električni motor i standardni motor sa unutrašnjim sagorijevanjem. Razvijen je da bi se ispunio planirani američki pravni zahtjev, koji na kraju nikada nije bio ni uveden.

„Po mom mišljenju, HEV 98 je fenomenalan“, kaže Hans. „Imao je domet baterije od 85 kilometara, ukupni domet od oko 400 kilometara i dobro upakovane baterije. Bilo je suviše rano i suviše dobro za to vrijeme. Stvarni prototip je mogao normalno da se vozi. Kao i mnogi drugi naši koncepti, prešao je stotine kilometara prilikom testiranja.“

Ali baš kada je hibrid sa punjenjem bio u potpunosti razvijen, Volvo Cars je odlučio da više ne investira u električne i hibridne automobile. U to vrijeme u automobilskoj industriji ljudima je bilo više stalo do performansi nego do potrošnje goriva i održivosti.

Službeni automobil Volvo C30

Kompanija Volvo Cars je nastavila da eksperimentiše. Godine 2001. predstavljeno je ISG rješenje kao integrisani starter generator koji puni bateriju od 42 V i bio je preteča današnjih hibrida. U 2011. smo bili svjedoci otvaranja novog poglavlja kada su razvijene manje serije potpuno električnog modela Volvo C30. Ovaj razvoj je djelimično finansirao Energimyndigheten (nadležno tijelo za energiju) za vozače službenih automobila u korporacijama i vladi. Ovi automobili su punjeni na zidnim utičnicama i domet je bio oko 150 kilometara.

“Volvo C30 Electric pokazuje da smo imali jasnu strategiju elektrifikacije prije više od deset godina“, objašnjava Hans. “Raslo je zanimanje za ove automobile, ali još je bilo rano. Opšta rasprava se vodila o ekološki prihvatljivim automobilima na benzin i etanol, dizel motorima sa niskim emisijama ugljendioksida i štedljivim benzinskim motorima.

„Svako ko je vozio C30 Electric zna koliko je to dobar automobil“, nastavlja Hans. „Jednostavan, brz, sa praktičnim rješenjima za grijanje unutrašnjosti. C30 Electric je bio toliko popularan da smo nekoliko godina kasnije razvili novu seriju. I danas su ovi automobili standardni na parkingu za zaposlene u postrojenju Volvo Torslanda.“

Električni automobili kao dio rješenja

Hans ponovo stoji ispred modela Elbil iz 1976. Ovaj projekat je razvijen nakon konferencije UN o zaštiti životne sredine 1972. godine, kada je tadašnji menadžer kompanije Volvo Cars, Per G Gilenhamar, rekao čuvene riječi: „Kao proizvođač automobila mi smo dio problema, te zato moramo biti i dio rješenja.“

„Ko danas ne želi mali, elegantan, gradski automobil sa električnim napajanjem?”, pita Hans. „Danas kupci automobila svugdje žele vozilo koje se održivo proizvodi i puni. Drugim riječima, došlo je vrijeme za Elbil iz 1976. Stanovište kompanije Volvo Cars o održivoj proizvodnji bezbjednih automobila koja uvijek stavlja ljude na prvo mjesto nikada nije bilo relevantnije.

Zato nikad nije bilo tako uzbudljivo kao danas raditi sa prošlošću – i budućnošću – kompanije Volvo Cars.“